OBITELJ MLADINEO

U Državnom arhivu u Veneciji sačuvana je originalna dokumentacija koja potvrđuje plemićki status obitelji Mladinić-Mladineo. U tom Arhivu sačuvan je i grb obitelji Mladineo s opisom, te kratki osvrt na porijeklo ove plemićke obitelji. U opisu se navodi da je plemićka obitelj Mladinić ili Mladineo porijeklom iz Mađarske i Bosne, te da joj je plemićki status dodijeljen u tim kraljevinama, gdje su se pojedini članovi obitelji istakli u ratovima, te su neki bili guverneri a drugi su bili poglavari provincija i gradova. S najezdom Turaka, pošto ih je zadesila zla sudbina, morali su napustiti svoje bogate posjede, te su našli utočište u Dalmaciji, gdje su i dalje uživali plemićke časti i povlastice koje im je dodijelilo Plemićko bračko vijeće.

Kada su preci obitelji Mladineo stigli na otok Brač, nastanili su se na visoravni, jer su obalna naselja Pučiški Dolac i Stipanska Luka bili često napadani od strane Neretvana (841. god.), Saracena (866. i 915. god.), zatim od Omišana. Stoga su stanovnici priobalnih naselja bježali na visoravan u naselja Straževnik i Pražnica. Kada je 1420. god. Brač potpao pod vlast Mletačke Republike, Bračani su odahnuli, jer je Republika svojom mornaricom držala more čisto od gusara, te su tada počeli stanovnici naselja sa visoravni silaziti na more, tako su godine 1467. obitelj Zuvetić, a zatim Mladinić sa ostalim obiteljima utemeljile na moru 13 kula  po čemu je Pučišće dobilo naziv "Luka kula", a zatim "Polcishie".

Pučišće je dalo velik broj vojničkih dostojanstvenika, od kojih se posebno istakao nadupravitelj (soprakomit) venecijanske ratne galije Juraj pl. Mladineo (1604.-1651.), kako svojim držanjem i smionošću, tako i hrabrošću iskazanim pod makarskim primorjem i Solinom, pri zauzeću Zadvarja, Klisa, Skradina i Risna kao i na drugim bojištima, poglavito pod Šibenikom u kolovozu 1647. godine, kada je bosanski paša Tečeli sa vojskom od 50.000 momaka i četiri baterije opsjeo taj grad. Soprakomit Juraj pl. Mladineo autor je rukopisne knjige, kojom opisuje opremanje venecijanske ratne galije pod njegovim zapovjedništvom. Ova knjiga je pohranjena u Arheološkom muzeju u Splitu.

Mladineove zasluge za kršćanstvo i Republiku najbolje ilustrira pismo saučešća kojeg je uputio venecijanski Dužd Franciscus Molino, Dei gratia Dux Venetiarum etc. Knezu Bračkome: Nobili et sapienti viro Cristophoro Canali, od 27. studenog 1651. godine, a neumrli Andrija Kačić Miošić opjevao je Mladineova junaštva i zasluge.

 

Marko, Nikola i Ivan Ivan-Petar i Anka
Marko i Hania          Ivan (1985, - )

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


Rodoslovlje obitelji Mladineo

BIOGRAFIJE NEKIH ČLANOVA OBITELJI MLADINEO

Preci obitelji Mladineo bili su posjednici i moreplovci.

Marko pl. Mladineo (1852.-1921.) iz Pučišća na otoku Braču, koji je oženio Margaritu pl. Baturić, plovio je kao moreplovac i do Amerike, te je naposljetku otvorio u Pučišću dućan mješovite robe.

Ivan-Petar pl. Mladineo (1889.-1972.) iz Pučišća, osnovnu školu završio je u Pučišću, a gimnaziju u Splitu, te je studirao Trstu Trgovačku akademiju. U razdoblju između dva svjetska rata bio je uspješni gospodarstvenik, tvorničar, sa četiri tvornice ribljih konzervi, član uprave nekih banaka u Splitu, Predsjednik Zadružnog saveza u Splitu, te narodni zastupnik u Hrvatskom Saboru. Sa suprugom Ankom rođ. Nazor imao je petoro djece.

Marko pl. Mladineo (1939. - ) Rođen u Splitu, osnovnu školu i gimnaziju završio je odmah poslije Drugog svjetskog rata u Rovinju na talijanskom jeziku, a diplomirao je u Zagrebu na Ekonomskom fakultetu. Radio je kao rukovoditelj u poduzećima koja su se bavila vanjskom trgovinom u naftnoj industriji, brodogradnji, tekstilnoj industriji i medicini. Zadnjih deset godina prije umirovljenja radio je kao privatni poduzetnik, te proizvodio medicinski potrošni materijal za potrebe bolnica i domova zdravlja. Danas živi u Splitu sa suprugom Haniom rođ. Mika i sinom Ivanom (1985. -), studentom informatike.